JEKA PRIMORJA
Rijeka
Kulturno umjetnička udruga
POVIJEST "jeke"
Mješoviti pjevački zbor Kulturno-umjetničke udruge »Jeka Primorja« Rijeka svoju tradiciju i poćetke vezuje uz tri riječka zbora («Mladost», «Matetić Ronjgov» i «Jedinstvo») čija povijest seže 75 godina unatrag. Od tri navedena zbora 1971.godine nastala je «Jeka Primorja» kao krovna umjetnička udruga čija je osnovna zadaća promicanje amaterskog pjevanja na području grada Rijeke i cijelog Hrvatskog Primorja. Program zbora je raznovrstan – od klasičnih zborskih skladbi, suvremenih djela,narodne glazbe, do negro-spirituala i oratorija. Posebno se njeguju skladbe temeljene na istarsko-primorskom melosu.
Zbor često nastupa na manifestacijama, smotrama i natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu, a redoviti je gost manifestacija «Brajšini dani» u Puli, «Naš kanat je lip» u Poreču, «Matetićevi dani» u Rijeci, «Cossettovi dani» u Zagrebu i dr.
Osim nastupa u domovini, zbor je gostovao u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Crnoj Gori i Srbiji.
U posljednjih 10 godina ističu se nastupi na natjecanju Negotinu (2009.) na „Mokranjčevim danima“ s osvojenim 5. mjestom, Bugarskoj (2013.) s osvojenim 5. mjesto i Nagradom bugarskog društva skladatelja za najbolju izvedbu djela bugarskog autora, zatim gostovanje u Subotici (2014.), Pragu (2016.), Sarajevu (2017.) i Veneciji (2019.) gdje zbor na međunarodnom natjecanju zborova „Venezia in Musica“ osvaja srebrnu plaketu. Godine 2021. "Jeka Primorja" ponovno je dobitnik Nagrade Grada Rijeke - Zlatne plakete "Grb Grada Rijeke" za dugogodišnji doprinos u području kulturnog amaterizma.
Od njegovih početaka zbor su vodili mnogi zapaženi dirigenti (Dušan Prašelj, Aleksandra Matić, Darko Đekić i dr.), a od 2010. godine zbor vodi maestro Igor Vlajnić.
Godine 2020. Grad Rijeka bio je nositelj titule Europske prijestolnice kulture, a 2021. smo proslavili veliku 50. obljetnicu rada KUU „Jeka Primorja“ i 100. obljetnicu pjevačke tradicije ovog zbora, prigodom čega je izdana i velika monografija "Odjeci Jeke" autora Igora Vlajnića.
NEKI VAŽNIJI BIOGRAFSKI PODACI
Kao što je već rečeno, "Jeka Primorja" svoju dugu tradiciju baštini iz 3 poznata riječka pjevačka zbora:
"JEDINSTVO" (1945. - 1971.)
Dirigenti (ukupno 17): Vlado Štefanac, Igo Drucker, Lovro pl.Matačić, Boris Papandopulo, Branimir Sakač, Dušan Prašelj, Davorin Hauptfeld, Josip Kaplan
Program: od klasike do suvremenih domaćih i stranih zborskih skladbi, istarski melos, negro spirituals, kantate i oratoriji (Carmina burana Carla Orffa, Stabat mater Antonina Dvořaka, Requiem Giuseppe Verdia) sa zborom i orkestrom HNK Ivan pl. Zajc, suradnja u opernim produkcijama HNK "Ivan Zajc"
Gostovanja: Hrvatska, Crna Gora, Slovenija, Slovačka
Priznanja: 1947. Prvo mjesto na republičkoj smotri i 1955. “Ivan Zajc” (današnja Nagrada grada Rijeke)
"MLADOST" (1945. – 1971.)
Dirigenti: Marijan Prašelj, Dušan Prašelj, Nedjeljko Mihelčić i Josip Vuk
Program: narodne pjesme i folklor
Gostovanja: Hrvatska, Srbija, Slovenija
Priznanja: 1948. Drugo mjesto u Beogradu
"IVAN MATETIĆ – RONJGOV" (1960. – 1971.)
Dirigenti: Dušan Prašelj i Vladimir Fajdetić
Program: od klasičnih do suvremenih domaćih i stranih zborskih skladbi, istarski melos, kantate i oratoriji (Godišnja doba Josepha Haydna,Te deum Zoltana Kodalya)
Gostovanja: Francuska, Češka, Italija
"JEKA PRIMORJA" (1971. - danas)
Dirigenti: Dušan Prašelj, Krunoslav Kajdi, Davorin Hauptfeld, Josip Vuk, Aleksandra Matić, Darko Đekić, Igor Vlajnić
Program: od klasike do suvremenih domaćih i strani zborskih skladbi, istarski melos, negro spirituals, kantate i oratoriji (Verdijev Requiem, Beethovenova IX simfonija te Carmina burana Carla Orffa sa zborom i orkestrom HNK I. pl Zajca; Berliozov Requiem sa zborom I. G. Kovačić i Moskovskom filharmonijom u Francuskoj i Italiji 1987.), suradnja u operama (Ero s onoga svijeta, Nikola Šubić Zrinski, Aida, Nabucco, Zlato i srebro Zadra, Moć sudbine)
Gostovanja: Italija, Slovenija, Srbija, Španjolska, Slovačka, Češka, Poljska, Austrija, Velika Britanija, Rumunjska, Francuska, Njemačka, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Makedonija, Albanija, Crna Gora
Priznanja: 1975. Nagrada grada Rijeke, 1981. Orden zasluga za narod sa srebrnim zrakama, 1984. Drugo mjesto na Inter-Tie festivalu u Engleskoj, 1989. Zlatna plaketa hrvatskog sabora kulture, 2001. Zlatna plaketa HSK, 2003. Srebrno odličje u Njemačkoj, 2003. Srebrna plaketa HSK, 2005. Srebrna plaketa HSK, 2010. Peto mjesto u Negotinu, 2013. Peto mjesto i Nagrada Bugarskog društva skladatelja u Dobriču (Bugarska), 2019. Druga nagrada na natjecanju "Venezia in Musica" u Veneciji, 2021. Zlatna plaketa "Grb Grada Rijeke"
LAMENTACIJA JEDNOG AMATERA
(Novi list, 6. veljače 1975., ali vrijedi i danas)
Stvarno kako je to čudno sve nešto razmišljam zašto ja idem na ove probe a mogao sam ostati kod kuće baš je na tv neka serija ne znam koja ali nije važno baš bih se zavalio u fotelju i žbaljio u onu kutiju a možeš i zapaliti jednu i pijuckaš vinjak božji život a tu na probi moraš čekati do pauze jer ne smiješ pušiti u sali za probe još taj dirigent gnjavi još jednom i još jednom opet smo pali daj drugi tenori ponovo a basi nikako da nauče onu svoju dionicu baš su trube nikako da naprave onu kvartu pa im onaj as ispada neki asić za kvarat tona niže baš su trube da a i soprani zakriješte kad idu malo gore iznad crte no bolje da ne pričam dalje sad će opet nas red a jutros sam se gnjavio i na poslu ne možeš glavu dignuti još onaj sastanak se otegnuo šteta što ima ljudi koji moraju uvijek govoriti ovdje na probi se barem zna kad treba pjevati ako svi zapamte pa ne počnu baritoni opet jednu dobu prije skupa s altima a na sastanku bi htjeli svi odjedamput pričati a moraš ih i trpiti vidi vidi ona mala nova u sopranima nije ni tako loša baš je simpatična bogati a mogao bi joj biti tata ali svejedno ima dobre noge evo ga opet je na nas red a baš i ne znam koja je intonacija valjda će je maestro dati morat ćemo ovu pjesmu istjerati još i tekst naučiti napamet skoro je onaj nastup svako toliko neki nastup neka nas ljudi vide i čuju da sad će trideset godišnjica oslobođenja pa će biti nastupa opet ću morati u poduzeću uzimati dozvolu a još ništa nismo dobili od općine da bi mogli na nastupe bez njurganja šefova uvijek mu se brk nekako opusti kad ga pitam izlaz a kad je bio na onoj priredbi bio je oduševljen i rekao da nije znao kako lijepo pjevamo a svi skupa po svojim strukama nemamo puno veze s pjevanjem morat ćemo sada pojačati probe kao da nije dosta dva puta tjedno a zapravo kad razmislim i nije tako teško dapače tako rado dolazim uvijek još malo popričamo ili idemo negdje sjesti i popiti i naravno zapjevati još i dođe koja boca vina na stol uh kad će ova pauza da malo odahnem i zapalim jednu ovaj ge gore mi je baš izderao grlo kad su ono rekli da će biti ona priredba za par dana valjda ćemo stići i ovo pripremiti vidiš malo uvijek smo na svim ovim općinskim i drugim priredbama uvijek pjevamo i himne i borbene i umjetničke i narodne pjesme vidi malo koliki nam je repertoar još kad bi imali vremena malo obnoviti stvarno se puno trudimo kad smo uspjeli sve to naučiti malo malo pa tup neka priredba nekakav nastup a ustvari je to dobro da što više nastupamo a i nekako ti je milo kad ti ljudi plješću još kad vidiš i nekog gradskog oca kako je oduševljen i zdušno ti plješće vidim da je zadovoljan vjerojatno i shvaća koliko smo se mi trudili da to naučimo i da možda i sa više volje izvodimo nego profesionalci a nismo lošiji od njih stvarno ti dođe milo i drago vidjeti ta lica zadovoljna i prijatno iznenađena baš je bilo dobro ono u crikvenici na onoj proslavi trinajste divizije svi oni iz vlade i ceka hrvatske su se močili skupa s nama ali smo mi pjevali a ona glazba ne znam kako im nije špricalo iz onih instrumenata kad je onako padalo no svirali su kao da je sunce a zgodno je bilo i sa onom partizanskom pozornicom u kazalištu kad smo iz publike izašli i počeli pjevati po šumama i gorama i ono drugo onda na pozornici baš je zgodno i uvijek su svi nekako zadovoljni kad čuju nas amatere a vidiš baš je simpatično kad vidiš nekog s kojim radiš u poduzeću među publikom i misliš ipak ja mogu nešto više od tebe na poslu nekako jednako radimo a ovo poslije ja mogu nastupiti na nekloj priredbi a ti ne jest da ja moram ići na probe ali ipak ima tu nešto da se ja mogu osjećati ipak malo vrijedniji član ovog društva od tebe opa opet je naša dionica na redu pa dobro onaj tamo pri kraju zar baš mora slušati prve tenore kad oni nešto drugo zapjevaju ne znam zašto ga zavedu kad meni ovaj bariton do mene ne smeta a hvala bogu ima glasinu ma neću reći kao vol ali ga se čuje a poslije onih proslava smo čak bili i na televiziji i u novinama nas se vidjelo jer smo bili iza rukovodilaca samo nas nisu spomenuli nego samo njih su nabrojili a baš su nas mogli spomenuti kao da im je teško reći da je neki zbor taj i taj i glazba ta i ta ili folklor nastupio na svečanosti stvarno ne znam zašto je to teško ipak nam dođe kao neka nagrada nekako ti se čini da si važan i poslije svečanosti a ovako mi nekako izgleda da smo mi nekakav dekor kao oni fikusi kaktusi ne znam kako se zove ono cvijeće što postavljaju po pozornici pa one zastave i transparenti ne znam tko to aranžira valjda parkovi i nasadi bogati ispada da smo mi nekakvo cvijeće pa jeste ima među nama zgodnih cura baš sam onu u sopranima malo prije gledao ali ipak bih volio da nas malo spomenu da se pročitamo ili čujemo ili vidimo na tv s imenom našeg društva uh konačno je pauza
Adolf Krbavac - Edi
