LAMENTACIJA JEDNOG AMATERA
(Novi list, 6. veljače 1975., ali vrijedi i danas)
Stvarno kako je to čudno sve nešto razmišljam zašto ja idem na ove probe a mogao sam ostati kod kuće baš je na tv neka serija ne znam koja ali nije važno baš bih se zavalio u fotelju i žbaljio u onu kutiju a možeš i zapaliti jednu i pijuckaš vinjak božji život a tu na probi moraš čekati do pauze jer ne smiješ pušiti u sali za probe još taj dirigent gnjavi još jednom i još jednom opet smo pali daj drugi tenori ponovo a basi nikako da nauče onu svoju dionicu baš su trube nikako da naprave onu kvartu pa im onaj as ispada neki asić za kvarat tona niže baš su trube da a i soprani zakriješte kad idu malo gore iznad crte no bolje da ne pričam dalje sad će opet nas red a jutros sam se gnjavio i na poslu ne možeš glavu dignuti još onaj sastanak se otegnuo šteta što ima ljudi koji moraju uvijek govoriti ovdje na probi se barem zna kad treba pjevati ako svi zapamte pa ne počnu baritoni opet jednu dobu prije skupa s altima a na sastanku bi htjeli svi odjedamput pričati a moraš ih i trpiti vidi vidi ona mala nova u sopranima nije ni tako loša baš je simpatična bogati a mogao bi joj biti tata ali svejedno ima dobre noge evo ga opet je na nas red a baš i ne znam koja je intonacija valjda će je maestro dati morat ćemo ovu pjesmu istjerati još i tekst naučiti napamet skoro je onaj nastup svako toliko neki nastup neka nas ljudi vide i čuju da sad će trideset godišnjica oslobođenja pa će biti nastupa opet ću morati u poduzeću uzimati dozvolu a još ništa nismo dobili od općine da bi mogli na nastupe bez njurganja šefova uvijek mu se brk nekako opusti kad ga pitam izlaz a kad je bio na onoj priredbi bio je oduševljen i rekao da nije znao kako lijepo pjevamo a svi skupa po svojim strukama nemamo puno veze s pjevanjem morat ćemo sada pojačati probe kao da nije dosta dva puta tjedno a zapravo kad razmislim i nije tako teško dapače tako rado dolazim uvijek još malo popričamo ili idemo negdje sjesti i popiti i naravno zapjevati još i dođe koja boca vina na stol uh kad će ova pauza da malo odahnem i zapalim jednu ovaj ge gore mi je baš izderao grlo kad su ono rekli da će biti ona priredba za par dana valjda ćemo stići i ovo pripremiti vidiš malo uvijek smo na svim ovim općinskim i drugim priredbama uvijek pjevamo i himne i borbene i umjetničke i narodne pjesme vidi malo koliki nam je repertoar još kad bi imali vremena malo obnoviti stvarno se puno trudimo kad smo uspjeli sve to naučiti malo malo pa tup neka priredba nekakav nastup a ustvari je to dobro da što više nastupamo a i nekako ti je milo kad ti ljudi plješću još kad vidiš i nekog gradskog oca kako je oduševljen i zdušno ti plješće vidim da je zadovoljan vjerojatno i shvaća koliko smo se mi trudili da to naučimo i da možda i sa više volje izvodimo nego profesionalci a nismo lošiji od njih stvarno ti dođe milo i drago vidjeti ta lica zadovoljna i prijatno iznenađena baš je bilo dobro ono u crikvenici na onoj proslavi trinajste divizije svi oni iz vlade i ceka hrvatske su se močili skupa s nama ali smo mi pjevali a ona glazba ne znam kako im nije špricalo iz onih instrumenata kad je onako padalo no svirali su kao da je sunce a zgodno je bilo i sa onom partizanskom pozornicom u kazalištu kad smo iz publike izašli i počeli pjevati po šumama i gorama i ono drugo onda na pozornici baš je zgodno i uvijek su svi nekako zadovoljni kad čuju nas amatere a vidiš baš je simpatično kad vidiš nekog s kojim radiš u poduzeću među publikom i misliš ipak ja mogu nešto više od tebe na poslu nekako jednako radimo a ovo poslije ja mogu nastupiti na nekloj priredbi a ti ne jest da ja moram ići na probe ali ipak ima tu nešto da se ja mogu osjećati ipak malo vrijedniji član ovog društva od tebe opa opet je naša dionica na redu pa dobro onaj tamo pri kraju zar baš mora slušati prve tenore kad oni nešto drugo zapjevaju ne znam zašto ga zavedu kad meni ovaj bariton do mene ne smeta a hvala bogu ima glasinu ma neću reći kao vol ali ga se čuje a poslije onih proslava smo čak bili i na televiziji i u novinama nas se vidjelo jer smo bili iza rukovodilaca samo nas nisu spomenuli nego samo njih su nabrojili a baš su nas mogli spomenuti kao da im je teško reći da je neki zbor taj i taj i glazba ta i ta ili folklor nastupio na svečanosti stvarno ne znam zašto je to teško ipak nam dođe kao neka nagrada nekako ti se čini da si važan i poslije svečanosti a ovako mi nekako izgleda da smo mi nekakav dekor kao oni fikusi kaktusi ne znam kako se zove ono cvijeće što postavljaju po pozornici pa one zastave i transparenti ne znam tko to aranžira valjda parkovi i nasadi bogati ispada da smo mi nekakvo cvijeće pa jeste ima među nama zgodnih cura baš sam onu u sopranima malo prije gledao ali ipak bih volio da nas malo spomenu da se pročitamo ili čujemo ili vidimo na tv s imenom našeg društva uh konačno je pauza
Adolf Krbavac - Edi